ponedjeljak, 26. prosinca 2016.

Veštičja Revija br. 9 - decembar 2016.





Internet magazin Veštičja Revija br. 9 objavljen je povodom praznika Yule, na našem i engleskom jeziku. Na naslovnoj strani (i poslednjoj) nalaze se fotografije Biljane Cincarević.


Pročitajte izvrstan tekst Dorina Manzina:





"Yule i Julski običaji"
Autor: Lolar
Nada je osnovni misterij Yulea… Yule je podsjetnik na ponovno rođenje koje uvijek slijedi nakon smrti. Dok sva priroda spava, pagani gledaju zimzeleno drveće, imelu i božikovinu, pa se podsjećaju da nema smrti. – život je vječan. Uzdizanje života nad smrću poziva nas na duhovno buđenje i ostvarivanje što tješnje veze sa Majkom Prirodom. Dok u tami najduže noći pagani bdiju uz vatru i čekaju zoru, zapravo surađuju s prirodom…
Julski običaji
Budući da se Yule slavi u najhladnijem dijelu godine, ljudi su ga često slavili u vlastitim domovima. Zato ga se naziva obiteljskim blagdanom. Vrijeme je to kad se obitelj okuplja i blaguje u intimnom ozračju mira i ljubavi. Kuća se kiti zimzelenim biljem, grančicama bora, jele i smreke, te božikovinom, imelom i bršljanom. Košare se pune jabukama u koje se mogu zabosti češnji češnjaka, što je simbol Sunca. U malim posudama sadi se julska pšenica koja navješćuje novi rast i žetvu u godini koja počinje. Obično se čuva do Imbolca kad se baca na polje kako bi ga nagnojila. Ljubljenje pod imelom običaj je iz germanskog paganizma. Božica Frigg ljubi svaku osobu koja prođe ispod drveta na kojoj je imela. Danas to ne čine samo zaljubljeni parovi. Ukućani će se takođe poljubiti ispod imele i tako si zaželjeti uspješnu i radosnu Novu godinu.
Proslava počinje na julsko navečerje (Yule eve )– večer uoči Yulea. U hrvatskom je poznata i kao badnja večer ili večer badnjaka. To je najvažnija noć u godini – posljednja u kojoj Sunce pada prema kaosu. Da bi se čovjek uključio u taj važan prirodni ciklus, cijelu bi noć probdio i čuvao vatru kućnog ognjišta. Bdijenjem bi aktivno pomogao Suncu da pobijedi tamu, hladnoću i kaos. Ako obitelj nema kućno ložište, vatra se može upaliti i u većem kotlu, što dodatno simbolizira povratak svjetlosti i Sunca iz utrobe Božice Majke. Ognjišnja vatra je sveta jer simbolizira Sunce. Svete su i njene iskre jer predstavljaju zrake koje će Sunce ujutro „prosuti” po zemlji. Zato se tijekom noći vatra ne smije ugasiti! Običaj je da barem jedan muškarac i jedna žena održavaju vatru do zore. Dok su tako bdjeli, ukućani bi pjevali prigodne pjesme i pričali mitove, legende i bajke. Željno su iščerkivali novi dan. U zoru na Yule – Sunce je pobijedilo! Bog se rodio! Zemlja je spašena. Ljudi i sva ostala bića su spašena. Otklonjena je najveća moguća prijetnja. Slavlje može početi.
Badnjak ili julski panj (Yule log)
oveći je trupac koji se na julsko navečerje pali na kućnom ognjištu. Naziva se još i julska cjepanica, zimski panja, novogodišnja panja, novogodišnja cjepanica i sl. Imenica badnjak dolazi od pravoslavskog oblika panj, trupac. Poznat je u mnogim europskim paganskim kulturama, posebice u Germana i Slavena. Anglosaksonci su u iste svrhe rabili svežanj grančica jasena, poznat kao jesenjski svežanj ( ashen faggot).
Zapaljeni badnjak simbolizira ponovno rođenje Sunca (vatra) iz utrobe Božice Majke (drvo). Kao i ostali julski običaji, on navješćuje pobjedu kozmosa nad kaosom i ponovni rast bilja. Možda je u stara vremena julski panj u kućnom ognjištu mogao zamijeniti velike krjesova na otvorenom polju. No, vatra ima i važnu dodatnu simboliku. U tom svetom trenutku ona pročišćuje prostor i tjera negativne energije i entitete. U Slavena će badnjak očekivano biti od hrasta, a u Germana od jasena. Mogu se rabiti bor, jela ili neka voćka (jabuka, kruška, breskva).
Nekad je i čin donošenja badnjaka u kuću bio svečani trenutak. Otac bi ga ukrasio zimzelenim grančicama, božikovinom i imelom, te ga u sumrak na julsko navečerje dovezao kući na konjskoj ili volovskoj kočiji. Pritom bi ostali ukućani pjevali novogodišnje pjesme kojima se zaziva plodnost budućeg uroda. Zatim bi ga preuzeo najstariji član obitelji ( djed ili baka) i unio u kuću. Kućni prag za tu priliku bi bio posut brašnom i označen dvjema svijećama s lijeve i desne strane. Potom bi djed ponajprije zapalio sačuvani komadić prošlogodišnjeg badnjaka, a onda bi na tu vatru polegao novi badnjak izgovarajući blagoslove i molitve za dobrobit obitelji, doma i polja. Prije toga, na badnjak se mogu urezati razni crteži i simboli Sunca i Rogatog Boga.
Dok promatramo kako badnjak gori, zamišljamo i osjećamo tople zrake Sunca. Osjećamo mir i spokoj znajući da će uskoro doći novo proljeće i nov rast. Dokle badnjak gori, tu i tamo ga se polijeva jabukovačom i pivom, te posipa brašnom. Svake godine prije nego što badnjak dogori, djeličak će se izvući iz vatre i sačuvati do sljedećeg Yulea kada će se upravo njime zapaliti novi badnjak. Tim kontinuitetom vatre simbolizira se ponovno rođenje „istog starog Sunca”. Kad na Yule osvane Sunce, vatra se više ne mora čuvati i može se ostaviti da izgori do kraja. Pepeo novogodišnje vatre posipa se po polju čime se priziva obilan urod sljedeće sezone, a može se sačuvati i za magijske radove. Pepeo se također u malim količinama sipa u bunar kako nova godina ne bi bila sušna i kako bi obitelj cijele godine imala svježu i čistu vodu na raspolaganju.
Ako obitelj nema kućno ognjište niti kotao, može pripremiti julski panj na koji će izbušiti tri rupe i u njih postaviti svijeće – obično bijelu, zelenu i crvenu, što simbolizira boje zime ( snijeg, zimzeleno bilje i bobice božikovine). Svijeće će se upaliti na julsko navečerje. Ako se neka od njih približi kraju, zapalit će se nova svijeća iste boje i postaviti na isto mjesto. Kad svane ostavit će se da dogore.
Julsko drvo (Yule tree)
ili novogodišnje drvo, zimzeleno je stablo koje se postavlja u kuću ili dvorište, te se kiti voćkama, svijećama i raznim ukrasima. To može biti i posječeno drvo ( ali samo ako će kasnije poslužiti za ogrjev ), no prednost se ipak daje sadnicama koje će naknadno biti zasađene u šumi. Često se smatra da je julsko drvo nešto kasniji običaj…
Julsko drvo ponajprije predstavlja Drvo svijeta – arbor mundi. To je jedan od najmoćnijih simbola svepovezanosti. Vrh drveta je svijet bogova gdje prebiva Gromovnik – Indra, Perun, Thor, Oziris; njegovo korijenje je podzemni svijet Tamnog Gospoda – Vrtre, Velesa, Hada, Plutona; a stablo mu predstavlja naš svijet – Međuzemlje. Njegove visoke krošnje predstavljaju naše težnje za višom spoznajom (iz ptičje perspektive) i šamanskim transom. Nadalje, zimzeleno drvo predstavlja vječnost života. I u najvećoj tami postoje biljke koje i dalje zadržavaju životnu silu. Doživotno su zelene. Ta moć prirode daje nadu u pobjedu u najtežim trenutcima. Julskim drvetom, prema tome, slavimo sam život."


Dorijan Nuay je, takođe, ovo izdanje obogatio kvalitetnim tekstom.






Marjetka Ješek uvodi nas iz broja u broj u svet vilinskih simbola.





Među objavljenim tekstovima, možete saznati mnogo zanimljivih informacija iz sveta ezoterije.








Sajt Veštičje Revije možete posetiti na OVOM linku.

petak, 16. prosinca 2016.

Nemesis, ženski metal bend iz Beograda


Dugogodišnja prevlast novokomponovane muzike putem mejnstrim medija, nametnuta od strane interesnih grupa estradnih krugova, dosegla je vrhunac. Brojni rok i metal klubovi u Srbiji su zatvoreni, budući da je profit jedino merilo da li će domaće grupe imati prostor da iskažu svoju kreativnost. Metal grupa Nemesis iz Beograda jedan je u nizu primera perfidnog gušenja muzičke scene. Naime, bendu je dva puta otkazan koncert u Dom Omladine Kragujevac. O čemu je reč, objašnjava bubnjarka Selena Simić. “Kako sam na sopstvenoj koži osetila uništavanje kulture u Srbiji? Nemamo podršku mejnstrim medija, nemamo budžet osim ličnog…. Jedino što imamo jesu koncerti koje same organizujemo. Sada je neko odlučio da nam i to oduzme”, kaže na početku razgovora moja sagovornica. “Želele smo da nastupimo u Domu omladine Kragujevac (gde smo ranije svirale) krajem oktobra. Nama je tamošnji nastup predložio bend “Void Inn” preko koga se odvijalo najviše komunikacije sa organizatorima, a pozvale smo i naše drugare iz benda “Alek” u želji da tri bendaa naprave zajedničku svirku. Dve nedelje pred prvi zakazan termin organizatori iz kragujevačkog Doma omladine javljaju bendu “Void Inn” da, nažalost, ne mogu da nam daju taj datum (29. oktobar) jer je Dom omladine “potreban ljudima iz opštine” za neke njihove događaje i ponudili su nam 10. decembar da se svirka pomeri. Na to su nerado pristali bendovi ali zbog ljudi koji su želeli da dođu na koncert, postignut je dogovor".
Tri dana pred koncert, čelni ljudi Doma omladine bendovima drugi put otkazuju nastup, uz objašnjenje da ne mogu da im ustupe prostor koji su bendovi rezervisali pre dva meseca (?!) Ovu informaciju su potvrdili i članovi benda “Alek” koji su se dodatno raspitali kod ljudi koji rade u Domu omladine. “Znači svirka ne može da se održi pod bilo kojim uslovima ako bilo ko iz Opštine Kragujevac poželi da baš tog dana pravi neki svoj događaj?! Sramno je otkazivati svirku bendu dva puta iz istog razloga koji je meni lično dosta sumnjiv. Ono što me interesuje je ko su ljudi koji od državnih institucija prave privatne i ko ima tu moć da menja plan i program preko noći?”, kaže Selena, i nastavlja:” Da li će mladi ljudi koji su hteli da dođu na koncert sada biti primorani da prisustvuju nekom drugom, možda političkom događaju?
Da li ovo znači da jedna institucija kulture ne želi (ili ne sme) da ima kulturno - zabavni sadržaj? Da li znači da mladi iz Kragujevca moraju da idu van svog rodnog grada kako bi prisustvovali živim svirkama koje nisu totalna seljana? Da li je ovo početak represije i cenzure nad metal i rok bendovima ili je ona sve vreme bila tu samo nije bila ovako eksplicitna? O uslovima koje su pred mlade muzičarke postavili čelnici ove ustanove, Selena Simić kaže:”Tražili su da platimo nastup, 4.000 dinara za salu i pola binske opreme. Pristali smo na to - logično je platiti tonca, korišćenje opreme, to nije nikakav problem. Niko se nije svađao sa organizatorima. Ne verujemo da je reč o političkom napadu na bendove”, kaže na kraju razgovora Selena Simić.